I sivo je boja

I kao da govori
04.12.2014.ML



Pred dugim poljem visoke trave, sa divljim mjesecom iznad glave. Srcem koje gazi kroz mjesečinu, dok hiljade čvrčaka mame osmjeh. Ne znaš šta je na kraju polja u toj šumi i kad prestaje sitna i topla kiša. Samo sanjaš usne koje će te ljubiti i oči koje će te voljeti.
Gladan si svijeta i svijet je gladan tebe. Neizvjesnost je slatka kao krv.

Nikad više neću biti mlad.






Veliki bijeli strah
18.11.2014.ML


Voz tutnji u daljini. Brzinom metka guta kilometre i sve je bliže.
 Preko crnih pruga što prolaze kroz puste šume i napuštena sela voz dolazi.
Sve više ubrzava i kao da će eksplodirati te desetine tona užarenog željeza.
Svud kud je prošao vrijeme je stalo. Ostali su samo ljudi koji o tome rijetko govore.
Voz vrišti od bjesa. Snagom razbija planine i spaljuje rijeke.
Ja u tunelu tumaram u mraku.
Čujem ga sve jače.

Ne znam gdje da krenem.






Zla zemlja
2013

I tako ja pušim u zemlji u kojoj dobrodušnost nestaje, kao vlaga sa tankog papira, kroz koji prolazi dim.
U zemlji u kojoj sve dobro i loše  žar bez plamena brzo proguta.
I gdje najbolje ljude otresu kao pepeo.
Zemlja u kojoj su ulice prljave I gadne, kao pepeljara poslije neprospavane noći.
Nade se kovitlaju i dižu kao plavičast dim, koji kroz otvoren prozor
Izjuri napolje I nestane.

A groblja su kao opušci,  bačeni na tramvajskoj stanici i šutnuti u ćošak.



Apolo 41
10.11.2014.

Sve tvoje želje, osjećanja I nadanja, nalaze se u kutiji koju blatnjava voda nosi pravo u kandže gladnih štakora.
Uzaludno je šakama udarati zidove, grebati plaćnim noktima za malo zraka.
Slomljene ruke ne beru jagode.

Svi su previše sebični, pa tako sam I ja. Živimo u doba sebičnosti. Zato pravimo crkve u kojima ćemo prati ruke I lažno se moliti dugo.



Panika
XI 2014

Padaju niz mene ruke
Kao trska na ustajaloj vodi.
Glava mi posrće
Kao bicikl koji prelazi prugu.
Sav sam korjen koji
Ulazi u pod.
Samo srce vrišti u meni
Tresući rešetke svog kaveza;
Koliko još ima do velikih jabuka ?
Koliko još ima do hljeba I poreza ?

Veliki ludak, metalnom palicom
Pukne me, uz urlik buljave publike,
Na sred ceste,
Kamion dolazi iza krivine
To je djeco

Napad panike.



Umjesto pozdrava
9.11.2014.

Nikada nisam ni sanjao
Da tako je bjedno
Na kraju puta.
Da sve što je ostalo
Iza ove lažne časti,
U stvari je premalo
I moj ukop da plati.

Samo da više me nebude,-
Moje vrijeme nestaje kao list u požaru;
Niko nema snage da mi pruži ruku,
Nemoj mi suditi
Zaboravi budalu.

Prošao sam rovove i barutne ruže,
Prošao sam izdaje, svoju krv I sahrane ;
Moj andjeo čuvar digao je sidro,
Tako brzo prodje
Ovo malo obmane…

Teško mi je I jako žao

Ali bilo je previše.




Pionirska

Danas kad postajem pionir demokratije
Dajem svoj svega gladnu riječ,
Da ću marljivo učiti I raditi
Kako bi kupio kakvu diplomu
Preko veze ili poznanstva,
Da neću učiti kao idiot godinama
Pa da dovjeka zaglavim na birou.
Da ću biti vjeran I iskren drug
Svakom onom ko ima više novca od mene
Ili sve dok mi nešto može učiniti,
Da ću voljeti našu mladu državu
Sve dok ne dobijem vizu
Da odem bilo gdje drugo,-
I, kad se ponovo vratim
U posjetu rodjacima
Kako ću govoriti da nigdje nema ovakvih ljudi
I ovakve ljepote.
I da ću se boriti za ideje predsjednika
Koji sve pravi robovima stranih banaka
Osim sebe I svoju djecu.
I da ću cjeniti sve ljude koji
Žele slobodu I mir

Ukoliko nisu Vlasi ili pederi



Perpetual showdown 
 9,2014
  Ova vrata koja otvaraš,nisu samo prolazak iz jedne prostorije u drugu; ona su prolazak iz jednog u drugog tebe,- ona su tvoj prolazak kroz sebe.
Vrijeme koje nedostaje nije vrijeme provedeno u prolasku kroz vrata;zapravo,sve ostalo je izgubljeno vrijeme,a taj tren prolaska je tvoj svijetli moment.

A ovi ljudi što idu ulicom,očigledno ni sami neznaju gdje ni zašto idu.Ulice su pune ljudi koli nekud idu,da urade nešto za nešto.Armije ljudi tako prolaze da ubiju vrijeme od smrti do smrti.Ako toliko ljudi besciljno tumara,onda negdje fali mnogo ljudi.Negdje,tamo gdje je to najpotrebnije nedostaju ljudi. 



I sivo je boja
5.11.2014.DM


Svi smo mi sami
Ispod svih tih naljepnica i lajkova
Iza novih telefona i parkiranih automobila
Nalaze se izgubljeni ljudi

I ako si nekad pokušao pomoći
Uradio nešto da promjeniš stvari
Polomio ruke i bio budala
Sebi ne možeš prigovoriti

Jutro je vedro i južni vjetar
Čisti mi oči , budi mi dušu
Ja pijem kafu i pravim se pametan
Miran sam
Dobro je danas  biti živ


No comments:

Post a Comment