Jutro njihove pobjede



Tupo
22.01.2014.Bj

Prljave horde oblaka putuju tudjim nebom
Dok dimnjaci zlobom sipaju,
Podižu bijele stubove;
A dole na zgužvanoj ulici
Prosjaci vuku za rukav,
Starci preturaju smeće
I djeca hrane golubove.

I onda kad izmili sunce
Iz brloga odledjene noći
I ugrije uvelo lišće,
Najezda prolaznika krene
Po svoje vijesti za fejsbuk.
I kiša odlazi negdje drugo
I psi piju iz blatnjavih lokvi.






Monolit


Teško je naučiti starog psa novim trikovima,
Sačuvati monolit da na vodi ne potone;
A lako je pričati kad u nešto vjeruješ,
I lako vjerovati u vlastite obmane.

Teško je snaći se kad sve je snalaženje,
Hodati rubom smrznutog potoka;
A lako je gledati kroz tudje oči
Ako je u tebi imalo čovjeka.

Lako je trošiti tudje nesreće,
Skidati s kamare ono što je ostalo;
A nebu je teško da prikupi oblake
U dane kada je sunca premalo.


03.01.2014.






samo spavaj
5.6.2013.


i sve ono što moraš uraditi da se razbudiš,
i sve ono što moraš uraditi da stigneš na posao,
i sve ono što moraš uraditi da bi radio da bi jeo,
i sve ono što moraš uraditi da bi platio račune,
i sve ono što moraš uraditi da nebi nekog ražalostio,
i sve ono što moraš uraditi da bi imao šta da obučeš,
i sve ono što moraš uraditi da nebi nekog naljutio ;
i sve ono što moraš uraditi da manje boli,
i sve ono što moraš uraditi da nebi bio čudak,
i sve ono što moraš uraditi da izgledaš bolje u očima drugih,
i sve ono što moraš uraditi da nebi pokazao slabost,
i sve ono što moraš uraditi kako nebi poludio,
i sve ono što moraš uraditi samo da ti ne bude hladno

i onda te pitaju zašto ne baciš cigare...



Samo manje snova
22.01.2014. Sa

Čitave noći pljuvali su pitome,
Gumenim čekićem prste im gnječili.
Da misliš da su srećniji od tebe,
Da su pametniji,
Da se ne boje,
Nemoj.

Onda su ledenom vodom ih budili,
U memljivom podrumu,okovane lancima.
I nemoj da misliš da nisu sami,
Bez bola na licima,
Izgubljeni,
Nemoj.






Politika

Svako svakom pije krv na slamke
u veliki i vrlo bolan grč Isprepletene
Hladna i zgrušana krv puni vrlo brojne hodnike,
Na klupi ugušenog grada
kako puši na klupi
našao sam mene.

I nekom je dan a nekome noć,
Neko ide prema sreći,neko prema grobu ;
Neko gleda svoju djecu kako mu pjevaju,
A nekome vukovu kidaju utrobu.


01.2014.






patrljak mozga


patrljak mozga
sada i dockan
nesigurno živ,sigurno proboden
sa suncem bez sunca,
od sebe odveden
- kad nisam za ljude,tad valjda sam neman.
kad zaspim bez stida
u hodu,dok pričam,
kad zazvone moja staklena zvona
u šta to gledam
kad prođu vozovi ?
- i samo me vrane prate dok lutam.
i šta ti zaista misliš o meni
kad navru bjesi,vatre i mržnja ?
to nisam neko koji trebam biti

i nisam vrjedniji od tih svojih prnja ?





pas
28.06.2013.

mrtvi zubi mrtvo meso grizu,
mrtav mjesec mrtvu dušu grije ;
truo bog se nadavio name
pa me tupim kracima sad bije
jebem sunce zato što izlazi,
sve što imam samo je utvara ;
pljujem svoje roditelje mrtve,
moja krv se u govno pretvara
trula zemlja skače meni usta,
a iz usta ništa ne izlazi ;
sve sam pogan,idiot i krmak,
svako može hladno da me gazi
pa nek gazi i neka me ubije,
nek me raspnu,ja neću da bježim ;
čitav život provedoh bježeći,
- samo smrti truli bože tražim







Kupovanje vremena
                                                                  Decembar  2013

dolazi zima,
sa hladnim dimom i prljavim slivnicima,
kroz glasove ljudi kao kljucanje ptica
i surovu dosadu smrti

kupovanje vremena,
spuštanje jastuka izmedju rogova
i razlog zašto moj prelijepi sin
živi u kući mrtvih bogova

kako vjerovati
kad razmišljam da se bacim pod auto što prilazi,
kako im prići kada svi šute

i kako te nasmijati moj sine prelijepi




kada uhvatim svoje misli



samo da joj nije hladno
u toj vlažnoj zemlji,ispod sve te trave,
da joj nije usko ispod tih par dasaka ;
i da u tom mraku,pored njene glave
zna da moje srce i sad za nju kuca
da je nije strah kad otvori oči,
da ne tuguje zbog mojih glupih suza,
i da joj osmjeh andjela mojim licem prodje
da bude u suncu,da je sunce grije;
jer dok je mene nikad nije sama,
-i da dobro zna

da ću da joj dodjem







Faceless Void
31.08.2014.Sa

U ovom moru vlastite sebičnosti
Razoružan od sveg onog u šta vjerujem;
Ne mogu više glasno govoriti
O onom što nedostaje

U ovom mraku blještavila gluposti
Nasukan ja jednu sasvim trulu gredu;
Samo gledam sunce što se vrelo podiglo

I šutim za sve ono što mi je umrlo







ato
27.12.2013.Bj

zadesi se ponekad,
kao andjeo zatreperim nebom,
otvorim vrata i prije kucanja,-
pokrijem zube i prije udarca,-
                                 ....samo malo rjedje

u zemlji u kojoj žive po brdima,
i stalno nose,kradu i prosipaju;
zato im reci dragi moj ato
neka me zatvore
                           ako to već trebaju

a kuda ti ideš,dragi moj ato,
glavom od jednog do drugog zida;
da mi je malo te tvoje lobanje
i malo manje
                   pred tobom stida








3-4-3-2-3-5-3-1
21.01.2014.Bj

Ljudi su malo bolje životinje,
Ljubav izmišljotinja za one koji puno ne znaju;
Porodica su ljudi koji ti ne daju mira,
Prijatelji su oni koji te na kraju izdaju.

Hladnoća je ono što stalno me prati,
Prošlost je bol kojeg se ne želim sjećati;
Dobrota je ono sa čim sam rodjen
Da se od zla ne mogu odbraniti.

Cigare su sve što me drži na okupu,
Kafa je sve ono čemu se radujem;
I ko je stvarno mogao znati
Da ću ja ovakav,da skapam i propadnem ?

Ne želim na ulicu jer tamo nema ničeg
Sem trajne parade laži i taštine;
Ja samo želim nestati u magli,
I svoj komadić mira i tišine.






zastave
                            05.03.06.ned ap
2009



mogao bi biti bolji,
ili više pokisao,
veći ili blaži
i možda još manji,
ali ti ne-i što te boli-
nas je lako zaboraviti

neumoljivo lupaju
kao voz u daljinu
-tu sam premalo uglja ubacio;
jer moje ruke ništa ne zadrže,
i nisam samo sebe prevario
-jer ti nisi ja.

kad znam da pogledaš u ogledalo
i vidiš mene,gladnog i odrpanog,
ostavljenog na putu između kuće i posla;

valjda zato je propalo,
malo je sad toga čistog,-

lica ti je sivog dosta.





vrata koja ne treba otvarati
16.01.06. pon ap



postoje vrata
             koja nikada
                         ne treba otvarati,
jer iza je zalogaj,
koji se ne može progutati,
puno je bolje ćutati

postoje vrata
              u svakoj kući
                           u skoro svakom čovjeku,
koja ne treba dirati
jer iza nema vraćanja

postoje vrata
koja je najbolje odnijeti u grob
i pustiti da nestanu
                zajedno sa kostima

i nije lako nikome,
jer postoje vrata
koja se svaki dan zaobilaze

a ko ih otvori
i čitav se vrati

     nikad nije ni bio čovjek








Slamnata gozba
1.9.2010.D4



Kost na kost
I ekser kroz meso
Na jedno uho kiša
Na drugo vrelina
Lomimo se dok nas neko ne prepozna

Slamnata gozba

Smrti nikad dovoljno
Ulje je pod đonovima
Prašina je svemir svoj
A blato je u očima
Jedna ruka je slomljena,druga nervozna

Slamnata gozba

Samo dva mosta do Katovica
Tamo me niko ne zna


I opet jutra






sinovi svjetlosti
15.10.2005.Luk

   hajde da bude mrak,
da magla i kiša
  nikad ne prestanu

da podignu stubove
   koji se ne prolaze
i da zvjeri hladnoće
   zauvjek propadnu

svjetlost da otkrije
   svačije lice;
da rep ne podvijam
k’o ubogi pas


   hajde da bude mrak,
da magla i kiša
   nikad ne prestanu

da stubovi rastu
   i uviru zemlju,
da žedan se napije
   i podigne glas

da svakome bude
   radosno budjenje;
da rep ne podvijam

k’o ubogi pas





Kada nisam bio tu


Priznaj,da li sanjaš silne konjanike,
Roblje koje ljubi svoje okove;
Da li znaš da sam nož
koji me mrcvari,
i jaše na vratu
svake tvoje utvare;

I ako ti ponekad izgledam tužan,
to se samo vraćam
kud se ne ide.


Oprosti,ali slobodu ja nikome nedam.







-električne trepavice-

SEDMICA
APAURIN
trubači na sahrani
izvjesnost u oblaku broj 4
nosorozi na plaži popločanoj zvijezdama
glave koje sam juče valjao pod kašikom
punoglavci u rakijskom kazanu
električne trepavice pod miškom
bronzani sati u Japanu – vulkan
kome je to praznik –poplava?
napasanje pored stoljetne cisterne
i onda su nas pojeli
romantični gmaz na tragu sudbine
operacije u četiri kruške
otkopčavamo njuške
ne govorimo
-puno


trotoarom prolazi poluobučen
Titoar – kralj gmazova
ne možemo da mu se ne poklonimo
jer jezera su puna naših pršljenova
i naše kičme su praznik izgubljen
nama
za nekoga ko hoda i nekoga ko priča
bajkama o maslinovom repu
dok ušima raznose poklone
nekome ko jede


onda nas obuku
u nekoga ko spava

i u nama spavaju – u kaputu




čekanje / atesa
novembar 1997


uvijek ima poneki autobus koji ne dolazi ,                                       ti pred ogledalom montiraš karmin,
U svakoj gomili
                 Stoji čovjek
                            Što tupo zuri u mene .                                               tek sada uskačeš u voz.
                                           Na tvojim usnama nema prašine.
                   I znam da je nemir prejak da održim
                                                                          Noć da noć bude
                                                                          I dom moj svitanje
                   Tu na njenim grudima
                                                        Ima toplog bibera
                   Kako da noć uzmem
                                    Sa njom i bez nje







       Akrobatski delirijum





5 krematorijuma duše
dan je sanduk u koji me trpaju                                      Anđeli su me davno napustili

Na prag se ruši crvljivi grad
grad žedan i umoran                                                       A ja sam u džepovima mrtve ribe
                                                                                        sam sebi smrdim na katran i prah
u ovome sam                                                                    ...umiru zidovi moje sobe
Buđenje to je kad
Sa blokom granita u vodu toneš,
a dan je kada te kolju-
i puštaju u hropcu da umreš

Danima ne čujem ništa sem lokomotive
pod ušima nosim bedeme
-trom kao začepljen dimnjak
I dosadni psi
Tumaraju ne približavajući mi se                                    Buđenje to je kad
                                                                                         bez mrve snage stojiš u mraku,
                                                                                         a dan je kada srebrni nokti
                                                                                         krcato hrle ka tvome grlu.
To smo mi
tri prsta pamuka u sveopštoj prljavštini
Kiša prelazi u pahulje
I,kao i dosad
gacamo kroz iste šine
i branimo se sa slobode
Tako i dolazi kraj
-uporno tonemo u blato
-jer blato je sve što nas veže+





novembar 1997





MOLITVA ZA DOBRE ŽELJE
(promjena sa tamnosivog na žuto)
V 1996 0808

Ogrnut sjetom-skromno turoban-sjedim oslonjen na šešir.Sat kasni.Ptice na granama piju burbon.Samo jedna je kretnja-.To ja,ispod ikona,odlazim pod bezdan.
U košari nema vina.Noćas komarci ne grizu.Vrijeme je da kažemo zbogom vatri u pepelu-mi putujemo ispod zemlje-daljinama putnika.
To ja sam sjedim-skromno turoban-na brdu snage.Pored mene padaju krici obrušenog dana –
Koliko je sijalica noćas pogašeno u svemiru ?

DOLAZI KARNEVAL
Silazim dole u lisabonske ulice,prigrljene svjetom.Vreo vjetar udara u lice.Ljudi se propinju da me vide.Smijem se sa njima.-Noćas svi čekamo maslačak.Naša nada je otporna kao trska-svjetlosti se mjenjaju-
Sjećam se Kolosa sa Rodosa i priobalnog pojasa; Dame koja nam je donosila raspolovljene lubenice i posude sa ledenim jagodama.Tek sada slikam sunce.
Novo će jutro mirisati na med.Dvije ću ti narandže ostavitipred vratima –pa ćemo zajedno slomiti ruke

-svjetu oko nas i zemlji u nama





Fašista
0833

Četvorica bez povrede,
ja drhtim.-
I udje sat u koji ne znam
ispod kojeg kamena je zmija
ni kome je kamen.
I onda se ukopavam,
i ne znam da li to spavam ili mrzim:
Znam samo da boli
i da tone

-i strah.






džepna razmišljanja
27.02.1996 Ksb 0787

neproslavljene ruke                                                               POJEDINAC
-džepna razmišljanja                                                             -i ko je to nagazio putnika
-šetač bez balerine                                                                 brojeći od 5-7
                                                                                                  -pozlata na točkovima
težina na vodi                                                                        -duša srasla sa atlantikom
-mi smo moćne ribe
pred slatkovodno pomračenje

presvlačim se u ponoru
izvodim ovaj  dan u šetnju=
on veselo maše repom
zahvalan


jutros sam psetu dao svoje ime





DOGASAL-PAS U PEPELJARI
0832

Čobanarimo svoje glave,
Kloparam mi dane zavezan za vodu:
Naši svjetli momenti su u prašini-
Postali smo zly.

Sve bjede su ženke,
Koncert za apostole i grob;
Sex sa šamponom
na zečijim šapama,
i šapat sa dna:
Postali smo zly.

Kaladont je za doručak-
Kloparam hodnicima mrtve zemlje-
A u stomaku trucka pogani voz.

                




      0610,03?




svejedno,važno je što što više putovati,
vidjeti sve patnje,bolove i moći,
dotaći se sreće,bar na čas,na uglu
opustjelog grada koji tek će doći

gutati kilometre kao gorko vino,
petama obarati stepenice vremena,
istupiti kamenje koracima tromim,
smijati se ludo

                    -vrištati u zoru+




           316
10.01.96.Ksb



na presahloj stanici alkohola-
pod pokislim krošnjama;
gubimo se kao rjetki,-
DOK PAS VRIŠTI IZ SRCA

naiđu nemiri
lica kao pragovi;
to su vrata koja ne vidim-
vrane u ognjištu

stojimo pokisli
moj prijatelj,tvoj pas i ja-
i sulude nadmisli
-kroz naše tamne suze

               -sišli smo do dna+




trnove bajke
8.09.1995.D1 ven  ( +0617)

rubom šume krkljaju odlomljene grane,
i mjesec je probušen;
u pogrešnoj sudnici
sudac je pretučen,-
ostalo su krvnici.

sunce je na stolu -  režem ga u kriške,
GUTAM ŽIVOT KAO IZDAJU; -    
šutimo u tami -  ja i srce samo,
savijeno u korjenu.

2.

koliko puta sam napuštenim stolom
vukao praznu kutiju HB –a?
koliko puta sam prolazio parkom,-
pod maskom lica čekao kraj ljeta.
-čekajući noć,kao izgubljen pas
gospodara novog:
bez volje u sebi,-

bez svega izgubljenog




šurik meje
30.05.1995 dom.Godinja 0692

bila je prije nedelja,.-
             danas je rumeni slom,-
dan kao talog,noć kao utroba;-
sat u kom bezuspješno čekam svoj dom,
spaljeno selo,šuma puna utvara.

na brdu stjene i stotine borova,
preko rijeke šiblje i srušena ograda;-
i žuti cvijet u sitnoj travi,
gavran kako leti,-
opušteno –

preko ponora









sezona teškog plovljenja
08.07.1995.sab,Ksb 0703

vodi me do mjesta slave koju nisam slutio,
vadi me iz broda koji nikad nije plovio;
znaš li da sam budan
da sam mutan
uzmi dio moj,
daj mi kolač snage,da ne prepostim i ovu noć.

ja sam kao potok kojim nikad nisam plovio,
kao pupak oblaka kojeg nikad nisam volio,
tu sam – sjedim,vrištim
olupina na sred ostrva,
tu su ludi dani
-zabranjena plovidba.

baci kolač snage da se svojom dušom išibam,
vadi me iz blata-
žutog inja gdje sam zatrpan;
izlazim u ovu noć kao krvi željna utvara,

na meni ,klati se noć, kao kaput mrtvog pekara







pješčani splav
24.08.1995. D1 0716

uplovljavam u zaljev svinja.-
baklje obasjavaju limene njuške.-
tup kao sudar,mjesec je pao,
galeb je danas postao strah

dolazimo lica posutih blatom ;
ne govorimo.
sa naporom gradimo nove šatore,
čekamo rulju da nas dostigne,-
visoke stražare da nas zatvore.
to je strah od mora,lomača na brdu,
SUNCE KOJE GLEDAJU NA SMRT OSUDJENI;
to su dobri ljudi,na kost pretučeni,-
mali svijet na jednoj crti
                        tvoje drage brade.

i sve do zore,iz sve snage šibaju
u morne i bolesne ;
u gladne im ruke
ukucavaju klinove,

-i lica im spaljuju






12
                                         93-4-5


1.
život je tvoj
     bombama tuku po nogama tvojim
                                  ali neko te čeka
potop će proći,a ti ćeš naći
                              dolinu bez odjeka

život je tvoj
magarci vuku olovne točkove
                       ne reci kasno je
i tako ja ti ostajem
                      tako noć nestaje

                                                                       2.
al¨ kad dođem niko
nema bijele dlanove,
i niko ne prima moje prve poklone-
-i kome to dadoh ljeto.





                                                         26-01
22.11.93.lun,gr AP  0578

stojeći na zemlji,
gledajući nebo,
-zvijezde sanjajući
i očima posrčući;
gledajući more
mi pravimo palate,
što nikud nas neće odvesti+







                                                              65-01

                                                                                                                   21.Okt.93.gio,Vis



nekad sam bio zečija šapa,
i prvi dodir toploga mora;
nekad sam bio kao brezov list-
sada sam opora hrastova kora

nekad je bilo-još danas,još sutra
  još samo par sati i cilju svom se bližim;
a nekad je bilo;i napokon evo...
sada dani prolaze
                    da ih i ne dohvatim

i možda se radujem sutrašnjem danu,
biće podne i veče
                     i doći će zora:
  nekad je sve to bilo uz nas,
a sada sam opora hrastova kora+




                                                            anijar
         05.12.93.dom,ut AP 0581


kod kuće sam,skinuo sam masku graničara,
u budžak sam bacio kostim grbavog ratnika
i obukao dronjke jecaja,
uvukao sam kandže čopora
                    u zgrčeni jarak dlana,-
ali zbaciti nikako ne mogu
                    jara¨mojih pamučnijeh dana

gnjecavi mrak je dohvatio lunu
                     preko njenog grla-
oštricu je prevukao:
zaklana svjetlost pada na zemlju,
                     mrak je suze popio

izbezumljen
                   svojom gumenom glavom,
ali Majke više,nigdje biti neće

da li se to ruši
                    plavet sa visine,
ili si ti Majko
                    -u grob hladni pala?
kao da bedemi moje sobe šapuću:
                     -nije dočekala.




Carević i tuga
V 92 / V 93 198

Kao smuk leži sklupčan
U smrt poslani ranjenik-
         Pod suncem što hlapi=
Tek ponekad usne žednoj vodi primakne=
U glavi su mu misli nabijene
         kao zemlja kojom prohode titani.

Bio jednom carević jedan
U kraljevstvu iskrivljenih vrijednosti=
Njegovi su dušmani   dva prsta svaki-
oni se goste
toplinom i sjajem
-njemu je hladnoća
          srce posivila

-umire i ova sloboda
=jer je sa svinjama
i svinja je sam
i djelo je njegovo svinjsko
i duša je njegova svinjska

u jutro njihove pobjede
neka dobri Bog bude uz tebe




čovjek koji gradi odnos prema sebi
26.01.1993.mar AP 607

(tema je jedna)

madžioničar izvlači zečicu iz šešira,
izabrana mjesta,izabrane osobe
i tajne koje oni i ne žele da pogode;
upravlja krugom i licima boja
-ruka koja steže prsten nije moja

čuče monstrumi ispod tudjih streha
na ovome groblju poštenja i osmjeha,
potapaju ovde zavezane ruke;
mrak se širi
sam u sebi;-
žmiri tama – u lampama

svjetlost je na mapama
gdje ne bole zubi,
i gdje mrak se bezdomi
vraća ka početku




čudovište frankenštajna
884,8.X 1993 ven,ap

ja sam taj sveštanik,u holu,bez svijeće,
pod sjajem mora,na ostvru uglja;
primičem tijelo ka rubu ponora,
osmjehujem se ~ i ponovo plačem

ja sam to čudovište
                           što ide uz rijeku,
i obalno šiblje ga
                         po licu bičuje;
ja sam taj urlik što u vjetru se čuje,
ludaštvom plačem
                           i pljuskam po vodi;
ja sam tamni sveštenik
                            što po holu hodi




građanka ana tajt
(hronologija)
                      93-09 ap Ž    .0901


336.
didi,idi s pjesmom
                    ostavi me tužnog,
opet sam ću drugovat¨sa rastankom dana;
kotlinama srca reći ću da ideš,
-u aveti sile pospanog balkana+


***

čuo sam te prvi put,
i tamo ću krenuti;
previše bi bilo ne dobiti ništa,
a svemu se nadati,
sve za sve dati.

svoje ja je kod drugih izgradila čvrsto
a u sebi je tek počinjala-
najmlađa sestra,17 godina;
i kiša je planula jezerom benzina
-ili to samo gori paučina.

žudim za savršenim ljudima,
nažalost-jedna takva i postoji
-rijeka koja se odrasta

svejedno,kiša je.
blijeda je




            
gubljenje razuma
11.10.1993.lum ap 887

1.mala riječ
ima sablju
kojom kolje;
mala riječ
ima trubu
kojom poje;-
i kravatu koju stavlja kada ide napolje,
i futrolu,ukrašenu,
baš za sablju
kojom kolje

2.mala riječ
izlazi na usta
i odlazi u polje;
mala riječ
ima sablju
kojom kolje;-
vjerovali ili ne
toje sablja što je sve
zadnje kapi presjekla je,
to je miner,
lov i ker

3.mala riječ,usred trga,živu mačku
pojela je,usred trga,živu mačku;
mala riječ je sivi čovjek
u mantilu njemu čelik,o pasu je

mali čovjek,ispod srca,sablje dvije
sakrio je,sad se smije;
niko ne zna
da je dvije
sablje skrio,ponajbolje,-
izašao je da kolje




malaksaž(maska laži)
0591 XII 1993

ikako se poslije uvjek sjetim ?

moja je djevojka stanična drolja
u restoranu na dnu,na pijaci smetljišta;
i  živi kao da sunce ne izlazi,
-u očima njenim umiru bunjišta

sastajemo se u blizini parka
i pretvaramo da ništa ne znamo;
satima samo u bunare lupamo
i mamimo kišu na gole glave

posao moj je davanje straže
                                osudjenom na smrt
             u njegovu krajnju noć;
ja glumim sveštenika bogohulnicima
i lažem umiruće
                            tek da nešto kažem

pa ponegdje masku ja skinem sa duše
i ulicom krenem k’o svaki dan,
zaboravim,pogledam – u to tmurno nebo
i bježeći kući posrćem,padam

i kada se nekako uzverem nazad
stubama stremim; kad vrata otvorim
tad posljednjom snagom,u grču i groznici-
masku nazad stavim

i kako se uvjek poslije sjetim ?





pjesma trbuhozborca
11.12.1993. 0583

ne razumjem
zašto kuće
kontinenta
stalno šute?
kuda ide moja glava,
kada ludim,
kada tonem ?
i vjetar se prlja od mene,
od gadnosti koje gutam;
dok obijam noć
kao lopov gvozdenu kasu,
prenatrpavam horizont
iI kroz bojište lutam

ko upravlja ovim brodom koji tone ? –
i tonući plovi
daljinom sve pršteći.
noć je hladna kao treptaj zmijskog oka;
Titanik tone i plovi
sve pred sobom rušeći

ne razumjem
zašto kuće
kontinenta
stalno šute
i za kim ?




Prijatelji ,ulice i čaše
11.04.1993.ned / 12.02.1990

Prijatelji,ulice i čaše
Sve postaje prljavo kada padne noć;
Očajno želim da sam potreban nekom,
Al’  danas više niko ne krvari za pomoć.

Ja sam samo pečurka mozga,
Ostalo je životinja koja se guši:-
Mašina koja ,vrti u prazno,-
Važno je samo ogledalo u duši.

KRV NA TAPETAMA KAO ODJEK BUDUĆNOSTI.
Prijaju mi pohvale /
Bože,ja sam egoista,
Bože,ja sam mazohista,-
Bože
     ja sam pospan.



4 vijeka stariji od nas
                                 0597,feb 94


4 vijeka stariji od nas
dvije stotine godina
pod planinom snobije glak(lagk)
kraj obale toplog mora
živi pleme vaovas
4 vijeka starije od nas
živi pleme vaovas
djevojke koje oko struka vežu lanilist
a mladi tevulek je krenuo u svijet+








antarktika
01.05.94.AP


da li si čuo kako jeca sjever
dok vjetar se spušta u ravni jezera,
i divlje guske poliježu u travu,
sakrivaju vratove u nemirnu strnjiku;

da li si vidio kako iz mermera
izbijaš svoju slomljenu priliku
za slavu antartiku
                           modri aleksandre?

ne lupaju krila,
na ovoj liturgiji sveštenika nema,
tek eto par misli nevezanih skupa,
k¨o djeljive kapije nepomične povorke
tonu parole pod čizmama tromih trupa
kojima ne čujem korake;-
znaš li zašto ¨ modri aleksandre?

da znam,sve znam.
sve znam,ali mi ništa ne koristi,
u borama nema pameti;
problematično dobar,lud i usamljen
u pomamnoj stihiji

ja otvaram čeljusti lava
i u njih uskačem gologuz,
kao da sam naoružan bolom,
ne bolom! tihom tugom;
tu sam da dignem ruku,
da mahnem zvijezdi koja luta s mjesecom.

umotan u debela krzna,
bolešću dokrajčen u  ponoći bespuća;
sati se zidaju u kristalnoj sobi,
u meni je bat tuge istoka i sjevera

sve znam.otići ću ponovo
ne,cviliti neću.-slatko ću se smijati
i toranj taj branjen sa hiljadu kopljanika
pašće mi pred noge;
ali ipak Bože,da li je u meni
išta dobro ostalo.
moje oči žive su-moje dobro ludilo,
i šta ću sa tobom kulo bijele trešnje
kada denjak ponovo zabacim na rame.

evo tajge,tame,-svjetlosti mog puta
-evo znakova odlaska,vraćanja i mjesta
koga nigdje nema

padam,vučem se i tonem,
udaram u zvona ¨ potonulog broda,
označavam borbu koja već je prošla;
da li je to pobjeda, ¨jasno mi važno nije,
to su dušo tačke kojih na karti nema,
ovde se radosti i tuge prepliću
u jasniju melodiju udaljenih zvijezda,
onih sila vodenih koje mene okreću
-modrog aleksandra.

više heroj nisam,oklop samo navlačim-
kad se borim sa vjetrenjačama,
sjećam se i bulaznim;
mlad sam,lud sam,volim
dušom,sjajem i rukama;
u meni još srca ima,
raspetom se Hristosu
                     zahvaljujem bar na tom+



bajka o kraljici i dželatu
    01.09.94.gioKsb0645


nikada nemoj voljeti sluškinje,
jer kraljica sve njih ljepotom nadmašuje;
i nikada nemoj spavati s kraljicom,-
jer uvjek dželat kroz vrata izviruje

to je kao kad prolaziš kroz rulju,-
giljotina osmjehujuć¨ se čeka;
ljudi kliču,saginješ se dole,-
i više ničeg-ničeg više nema

te potom sluga uzima korpu,
i tvoju glavu odbaci u virove;
seoski hrtovi će polizati krv,-
a s tijelom će nekako
                             već da se zabave.

nikada nemoj ljubiti sluškinje,
od toga već ubrzo glava te zaboli;-
a kraljicu sanjaj i rijetko obilazi,-
mirisa zove bar se spomeni+



bezimeno rađanje
V1994Ksb0613



da,čini se kao da ovaj brod
nepobitno tone,
ali to je samo
                   jedan jači talas-
zapljusnuo palubu,
to je hladni zimski nanos
popao po kamenju;
ne,brod taj neću-
dasku po dasku-
nježno rastavljati,
ova noć i kada tone,
može opet
              potrajati+



bijela svitanja
5.6.1994.Ksb 0618


bijela svitanja,
-nagla kao zimske magle
                         tihe i čežnjive:
kome da nosim svjetiljku svemira,-
najjača krv je
/ njene oči su sanjive;
vrijeme je da sve prokunem,
                                      da se protegnem
                                      i  spavam dalje.

         ---

ona je tako mlada,
bijele kože stapanja:
malo preteška za svaki dan,-
malo lakša od umiranja;
sa oblaka u naručje
                                     ništa mi ne pada više:
/ ne govori mi slijepom o blistanju lista,
ne govori mi mrtvom -  kako more miriše



gligor-fašar
0641 26.08.1994.Ksb

ovde gdje nebo se primiče najvišim krošnjama,
i gdje plavo mlijeko kaplje sa svih stabala,-
družim se sa tepihom
iI sa livadom pod prozorom

podom jastreb skače i kljuca ostatke
                                                današnjeg doručka;
ležim u krevetu i zabacujem sidro
i svaki put tako barem razbijem staklo-

-recimo i oblak nekad zna da zaluta,-
spusti se na zemlju,
utone i čeka-
tvoje stope ljubeći



Kult
18.7.1994.lun camp6 0631

doručkujem u zemlji oz,
oko mene su samo kvadrati
crnog i bijelog mermera,
i snažna bešumna magla,

prstima svojim ona je mrak dotakla:
ispod bunde proviruje drška revolvera-
i duga,duga cijev
                  zbrisala je mjesečinu.

noć je bez zvijezda.-
i spred mene zaustavljen rominja kamion,
-upaljenog motora i otvorenih očiju;
podižem ruku da se zaštitim od bljeska,
vjetar savija tanka stabla ljeska.
-farovi se gase
                - kapi me po obrazima biju




labrador-apokora
5.11.1994.sD1 0661

2:10
previše je želje u mene ugradjeno
pa na svakoj raskrsnici skrenem
-umjesto da produžim pravo.

prevelik je suncokret u očima mojim
da bi preko noći svijet zaboravio;
i ostaje samo moje krivo slovo,-
sve sam ostalo poklonio.

mačka na stepeništu,
sivi konj na zidu,
i sve ostale životinje,-
nebi mi poklonile
                        ni trenutak odmora,-
                         -bar da malo odrijemam



peharnik smrti

jesen je majko i suši se bosiljak,
seljaci odlaze da umru u sijenu;
u čizmama mojim pretužan je vjetar,
to sjeverac nosi nadu potopljenu.
iscjepana,majko,jedra su joj,ona
ipak plovi
kroz potok i frule /
u cokulama
gdje hiljadu gajdi
pjevaju tišinu
nebi li je čule.
uši mojih dragih,
uši mojih bliskih,
uši mojih stalnih,
uši mojih mrtvih.

strašno je kako prolazi tuga,
brzi voz kroz staničnu ogradu /

noć hladnoćom zasipa
i lišće udara;
u cokulama,
u mome pogledu
pustinjski splav
16.07.1994. sab KK6 0629

tamo gdje su posijane gore
i gdje niče topla istina,
tu otkuda dolaze nam zore,-
nalazi se zemlja koja zna;
u toj zemlji,na izmaku polja,-
živi čovjek naučen i star,
-cijela mu je radost u čestaru.-
on urliče,zapjeni ga val
i bjesneći djetelinu grli,
-taj je čovjek jedini još živ,-
svi su drugi u njemu umrli.
na nebu mu nema meteora,
niti traži nauku u blatu;
želja mu je da poljubi snijeg,-
napije se pšenice u cvatu.-
svakog jutra odlazi u vir,
ali nikad u njega ne skače-
suze ne zna sa suncem u bakru



oči zmije
27.1.95.ven Ksb 0684,first hour

     pogled kurve,pod vodenim trijemom,
tako će biti u posljednji sat;
predzadnja muzika stoji u hodniku,
hladno je
i noćas da-
budem sam kao pas.

starimo-hej! hiljadu
mojih je koraka,
hiljadu krikova što dani ih ne čuju:
pod vodenim trijemom
         u kraljevstvu njenom,-
u pogledu kurve
vilinskih očiju+




atomska težina
    22.04.95. sab,Ksb 0696



//23h//

hiljade milja mljevenih dana;-
pjeska kojeg jedem
i ratobornih očiju;
to je kada putujem
                         kao progutana,-
zemlja koju jedem,-
i zrak po kom plutam.

varanje zidova otvorenih rana,
i srca kojeg nosim na ramenima;
to je kad se spuštam
                         da uzmem sa poda,-
jedan san da dodam,
zujeći na koljenima

e,pa onda ustanem
                          i sipam u džepove,
trenutke plavog
                          zamišljenog čekanja;
-odvrćem česmu da iz nje poteče,-
hiljadu milja mljevenih dana+



basna
21.12.95.Ksb 2:20 0744


ljudi se čudili što vrana krešti-
zašto ne pjeva kao druge ptice-
i što taj crni ¨ dronjavi kaput-
čitavog dana nosi niz ulice

a vrana im prozbori jezikom ljudskim:
-kaput je sašila majka mi priroda-
cvrkut je on za svakog koji sluša-
pa meni ne priliči pjesma slavujeva+



čep ološa;voštani dom
22.04.1995 sab,Ksb 0691

svom snagom u lažima:
              padati,
              radjati,
              kriti /
kao točak što se raspamećen vrti:
             uranjanje,
             upravljanje,
            razasipanje
            podastiranje
            uravnoteženje /
to je teleskop kojim ne vidi se sunce:
            kap u moru,
            čaša pod vodom,
            staklena peć /
ali jasno vidim nebo kako žuri-
tu mi je u očima;
sve što mi je važno moći ću da prosijem=
ostalo je prašina,
           sad i sat
           i trag




pisanja u neknjizi
V 1995 0697

u  moje crvene dane
puno sam toga u vjetar zbacio,
puno sam tražio
za puno se davao,
bez tona i srama na rukama novim,-
sa mjesecom pod šeširom
na rukama stojim;
čitave noći obraćaćam se Gospodu=
teško je,to se bojim—

to je žena koja kupi opali žir,
potok što kliče visinama,-
istina,sloboda i još jedna laž.-

-u jutro njihove istine
neka dobri Bog bude uz tebe



pjegavi kraj
26.08.1995. ven Ksb 0717

prozor je mokar,
a pod njim u busenu
pauk mrežu plete;
a mi ~bojovnici
u potopljenom brodu,-
pune smo puške oslonili o zid.

lovci ulaze u pun trbuh šume.-
zeleno se jutro skamenilo.-
tvrde čizme lupaju po skrivenim barama,
vrhovi bokerica zapinju o trnje,
.a crvena lisica ne daje ni glasa
ali bi joj srce moglo iskočiti;
STRAH JE JUTROS ZAPUŠIO SVAKU PORU JUTRA,
miris plave ruže -  neće osjetiti.

i dodje sat kada znam,-
koliko sam dobar,
                koliko sam sav;
tada se ne zatvaram u napušten vagon,-
              i nogama ne udaram o tudji prag



pješčani splav
24.08.1995. D1 0716

uplovljavam u zaljev svinja.-
baklje obasjavaju limene njuške.-
tup kao sudar,mjesec je pao,
galeb je danas postao strah

dolazimo lica posutih blatom ;
ne govorimo.
sa naporom gradimo nove šatore,
čekamo rulju da nas dostigne,-
visoke stražare da nas zatvore.
to je strah od mora,lomača na brdu,
SUNCE KOJE GLEDAJU NA SMRT OSUDJENI;
to su dobri ljudi,na kost pretučeni,-
mali svijet na jednoj crti
                        tvoje drage brade.

i sve do zore,iz sve snage šibaju
u morne i bolesne ;
u gladne im ruke
ukucavaju klinove,
-i lica im spaljuju



sezona teškog plovljenja
08.07.1995.sab,Ksb 0703

vodi me do mjesta slave koju nisam slutio,
vadi me iz broda koji nikad nije plovio;
znaš li da sam budan
da sam mutan
uzmi dio moj,
daj mi kolač snage,da ne prepostim i ovu noć.

ja sam kao potok kojim nikad nisam plovio,
kao pupak oblaka kojeg nikad nisam volio,
tu sam – sjedim,vrištim
olupina na sred ostrva,
tu su ludi dani
-zabranjena plovidba.

baci kolač snage da se svojom dušom išibam,
vadi me iz blata-
žutog inja gdje sam zatrpan;
izlazim u ovu noć kao krvi željna utvara,
na meni ,klati se noć, kao kaput mrtvog pekara



šurik meje
30.05.1995 dom.Godinja 0692

bila je prije nedelja,.-
             danas je rumeni slom,-
dan kao talog,noć kao utroba;-
sat u kom bezuspješno čekam svoj dom,
spaljeno selo,šuma puna utvara.

na brdu stjene i stotine borova,
preko rijeke šiblje i srušena ograda;-
i žuti cvijet u sitnoj travi,
gavran kako leti,-
opušteno –
preko ponora



trnove bajke
8.09.1995.D1 ven  ( +0617)

rubom šume krkljaju odlomljene grane,
i mjesec je probušen;
u pogrešnoj sudnici
sudac je pretučen,-
ostalo su krvnici.

sunce je na stolu -  režem ga u kriške,
GUTAM ŽIVOT KAO IZDAJU; -    
šutimo u tami -  ja i srce samo,
savijeno u korjenu.

2.

koliko puta sam napuštenim stolom
vukao praznu kutiju HB –a?
koliko puta sam prolazio parkom,-
pod maskom lica čekao kraj ljeta.
-čekajući noć,kao izgubljen pas
gospodara novog:
bez volje u sebi,-
bez svega izgubljenog
                                                  



           316
10.01.96.Ksb



na presahloj stanici alkohola-
pod pokislim krošnjama;
gubimo se kao rjetki,-
DOK PAS VRIŠTI IZ SRCA

naiđu nemiri
lica kao pragovi;
to su vrata koja ne vidim-
vrane u ognjištu

stojimo pokisli
moj prijatelj,tvoj pas i ja-
i sulude nadmisli
-kroz naše tamne suze
               -sišli smo do dna+
                                                             ----
                                                                                                  



                      0610,03?




svejedno,važno je što što više putovati,
vidjeti sve patnje,bolove i moći,
dotaći se sreće,bar na čas,na uglu
opustjelog grada koji tek će doći

gutati kilometre kao gorko vino,
petama obarati stepenice vremena,
istupiti kamenje koracima tromim,
smijati se ludo
                    -vrištati u zoru+



DOGASAL-PAS U PEPELJARI
0832

Čobanarimo svoje glave,
Kloparam mi dane zavezan za vodu:
Naši svjetli momenti su u prašini-
Postali smo zly.

Sve bjede su ženke,
Koncert za apostole i grob;
Sex sa šamponom
na zečijim šapama,
i šapat sa dna:
Postali smo zly.

Kaladont je za doručak-
Kloparam hodnicima mrtve zemlje-
A u stomaku trucka pogani voz.



džepna razmišljanja
27.02.1996 Ksb 0787

neproslavljene ruke                                                               POJEDINAC
-džepna razmišljanja                                                             -i ko je to nagazio putnika
-šetač bez balerine                                                                 brojeći od 5-7
                                                                                                  -pozlata na točkovima
težina na vodi                                                                        -duša srasla sa atlantikom
-mi smo moćne ribe
pred slatkovodno pomračenje

presvlačim se u ponoru
izvodim ovaj  dan u šetnju=
on veselo maše repom
zahvalan

jutros sam psetu dao svoje ime



Fašista
0833

Četvorica bez povrede,
ja drhtim.-
I udje sat u koji ne znam
ispod kojeg kamena je zmija
ni kome je kamen.
I onda se ukopavam,
i ne znam da li to spavam ili mrzim:
Znam samo da boli
i da tone
-i strah.



MOLITVA ZA DOBRE ŽELJE
(promjena sa tamnosivog na žuto)
V 1996 0808

Ogrnut sjetom-skromno turoban-sjedim oslonjen na šešir.Sat kasni.Ptice na granama piju burbon.Samo jedna je kretnja-.To ja,ispod ikona,odlazim pod bezdan.
U košari nema vina.Noćas komarci ne grizu.Vrijeme je da kažemo zbogom vatri u pepelu-mi putujemo ispod zemlje-daljinama putnika.
To ja sam sjedim-skromno turoban-na brdu snage.Pored mene padaju krici obrušenog dana –
Koliko je sijalica noćas pogašeno u svemiru ?

DOLAZI KARNEVAL
Silazim dole u lisabonske ulice,prigrljene svjetom.Vreo vjetar udara u lice.Ljudi se propinju da me vide.Smijem se sa njima.-Noćas svi čekamo maslačak.Naša nada je otporna kao trska-svjetlosti se mjenjaju-
Sjećam se Kolosa sa Rodosa i priobalnog pojasa; Dame koja nam je donosila raspolovljene lubenice i posude sa ledenim jagodama.Tek sada slikam sunce.
Novo će jutro mirisati na med.Dvije ću ti narandže ostavitipred vratima –pa ćemo zajedno slomiti ruke
-svjetu oko nas i zemlji u nama
                                    



       Akrobatski delirijum





5 krematorijuma duše
dan je sanduk u koji me trpaju                                      Anđeli su me davno napustili

Na prag se ruši crvljivi grad
grad žedan i umoran                                                       A ja sam u džepovima mrtve ribe
                                                                                        sam sebi smrdim na katran i prah
u ovome sam                                                                    ...umiru zidovi moje sobe
Buđenje to je kad
Sa blokom granita u vodu toneš,
a dan je kada te kolju-
i puštaju u hropcu da umreš

Danima ne čujem ništa sem lokomotive
pod ušima nosim bedeme
-trom kao začepljen dimnjak
I dosadni psi
Tumaraju ne približavajući mi se                                    Buđenje to je kad
                                                                                         bez mrve snage stojiš u mraku,
                                                                                         a dan je kada srebrni nokti
                                                                                         krcato hrle ka tvome grlu.
To smo mi
tri prsta pamuka u sveopštoj prljavštini
Kiša prelazi u pahulje
I,kao i dosad
gacamo kroz iste šine
i branimo se sa slobode
Tako i dolazi kraj
-uporno tonemo u blato
-jer blato je sve što nas veže+




novembar 1997














čekanje / atesa
novembar 1997


uvijek ima poneki autobus koji ne dolazi ,                                       ti pred ogledalom montiraš karmin,
U svakoj gomili
                 Stoji čovjek
                            Što tupo zuri u mene .                                               tek sada uskačeš u voz.
                                           Na tvojim usnama nema prašine.
                   I znam da je nemir prejak da održim
                                                                          Noć da noć bude
                                                                          I dom moj svitanje
                   Tu na njenim grudima
                                                        Ima toplog bibera
                   Kako da noć uzmem
                                    Sa njom i bez nje









-električne trepavice-

SEDMICA
APAURIN
trubači na sahrani
izvjesnost u oblaku broj 4
nosorozi na plaži popločanoj zvijezdama
glave koje sam juče valjao pod kašikom
punoglavci u rakijskom kazanu
električne trepavice pod miškom
bronzani sati u Japanu – vulkan
kome je to praznik –poplava?
napasanje pored stoljetne cisterne
i onda su nas pojeli
romantični gmaz na tragu sudbine
operacije u četiri kruške
otkopčavamo njuške
ne govorimo
-puno


trotoarom prolazi poluobučen
Titoar – kralj gmazova
ne možemo da mu se ne poklonimo
jer jezera su puna naših pršljenova
i naše kičme su praznik izgubljen
nama
za nekoga ko hoda i nekoga ko priča
bajkama o maslinovom repu
dok ušima raznose poklone
nekome ko jede


onda nas obuku
u nekoga ko spava
i u nama spavaju – u kaputu








Kada nisam bio tu


Priznaj,da li sanjaš silne konjanike,
Roblje koje ljubi svoje okove;
Da li znaš da sam nož
koji me mrcvari,
i jaše na vratu
svake tvoje utvare;

I ako ti ponekad izgledam tužan,
to se samo vraćam
kud se ne ide.

Oprosti,ali slobodu ja nikome nedam.








sinovi svjetlosti
15.10.2005.Luk

   hajde da bude mrak,
da magla i kiša
  nikad ne prestanu

da podignu stubove
   koji se ne prolaze
i da zvjeri hladnoće
   zauvjek propadnu

svjetlost da otkrije
   svačije lice;
da rep ne podvijam
k’o ubogi pas


   hajde da bude mrak,
da magla i kiša
   nikad ne prestanu

da stubovi rastu
   i uviru zemlju,
da žedan se napije
   i podigne glas

da svakome bude
   radosno budjenje;
da rep ne podvijam
k’o ubogi pas









Slamnata gozba
1.9.2010.D4



Kost na kost
I ekser kroz meso
Na jedno uho kiša
Na drugo vrelina
Lomimo se dok nas neko ne prepozna

Slamnata gozba

Smrti nikad dovoljno
Ulje je pod đonovima
Prašina je svemir svoj
A blato je u očima
Jedna ruka je slomljena,druga nervozna

Slamnata gozba

Samo dva mosta do Katovica
Tamo me niko ne zna

I opet jutra








vrata koja ne treba otvarati
16.01.06. pon ap



postoje vrata
             koja nikada
                         ne treba otvarati,
jer iza je zalogaj,
koji se ne može progutati,
puno je bolje ćutati

postoje vrata
              u svakoj kući
                           u skoro svakom čovjeku,
koja ne treba dirati
jer iza nema vraćanja

postoje vrata
koja je najbolje odnijeti u grob
i pustiti da nestanu
                zajedno sa kostima

i nije lako nikome,
jer postoje vrata
koja se svaki dan zaobilaze

a ko ih otvori
i čitav se vrati
     nikad nije ni bio čovjek









zastave
                            05.03.06.ned ap
2009



mogao bi biti bolji,
ili više pokisao,
veći ili blaži
i možda još manji,
ali ti ne-i što te boli-
nas je lako zaboraviti

neumoljivo lupaju
kao voz u daljinu
-tu sam premalo uglja ubacio;
jer moje ruke ništa ne zadrže,
i nisam samo sebe prevario
-jer ti nisi ja.

kad znam da pogledaš u ogledalo
i vidiš mene,gladnog i odrpanog,
ostavljenog na putu između kuće i posla;

valjda zato je propalo,
malo je sad toga čistog,-
lica ti je sivog dosta.









3-4-3-2-3-5-3-1
21.01.2014.Bj

Ljudi su malo bolje životinje,
Ljubav izmišljotinja za one koji puno ne znaju;
Porodica su ljudi koji ti ne daju mira,
Prijatelji su oni koji te na kraju izdaju.

Hladnoća je ono što stalno me prati,
Prošlost je bol kojeg se ne želim sjećati;
Dobrota je ono sa čim sam rodjen
Da se od zla ne mogu odbraniti.

Cigare su sve što me drži na okupu,
Kafa je sve ono čemu se radujem;
I ko je stvarno mogao znati
Da ću ja ovakav,da skapam i propadnem ?

Ne želim na ulicu jer tamo nema ničeg
Sem trajne parade laži i taštine;
Ja samo želim nestati u magli,
I svoj komadić mira i tišine.









ato
27.12.2013.Bj

zadesi se ponekad,
kao andjeo zatreperim nebom,
otvorim vrata i prije kucanja,-
pokrijem zube i prije udarca,-
                                 ....samo malo rjedje

u zemlji u kojoj žive po brdima,
i stalno nose,kradu i prosipaju;
zato im reci dragi moj ato
neka me zatvore
                           ako to već trebaju

a kuda ti ideš,dragi moj ato,
glavom od jednog do drugog zida;
da mi je malo te tvoje lobanje
i malo manje
                   pred tobom stida



Faceless Void
31.08.2014.Sa

U ovom moru vlastite sebičnosti
Razoružan od sveg onog u šta vjerujem;
Ne mogu više glasno govoriti
O onom što nedostaje

U ovom mraku blještavila gluposti
Nasukan ja jednu sasvim trulu gredu;
Samo gledam sunce što se vrelo podiglo
I šutim za sve ono što mi je umrlo








kada uhvatim svoje misli



samo da joj nije hladno
u toj vlažnoj zemlji,ispod sve te trave,
da joj nije usko ispod tih par dasaka ;
i da u tom mraku,pored njene glave
zna da moje srce i sad za nju kuca
da je nije strah kad otvori oči,
da ne tuguje zbog mojih glupih suza,
i da joj osmjeh andjela mojim licem prodje
da bude u suncu,da je sunce grije;
jer dok je mene nikad nije sama,
-i da dobro zna
da ću da joj dodjem









Kupovanje vremena
                                                                  Decembar  2013

dolazi zima,
sa hladnim dimom i prljavim slivnicima,
kroz glasove ljudi kao kljucanje ptica
i surovu dosadu smrti

kupovanje vremena,
spuštanje jastuka izmedju rogova
i razlog zašto moj prelijepi sin
živi u kući mrtvih bogova

kako vjerovati
kad razmišljam da se bacim pod auto što prilazi,
kako im prići kada svi šute
i kako te nasmijati moj sine prelijepi








pas

mrtvi zubi mrtvo meso grizu,
mrtav mjesec mrtvu dušu grije ;
truo bog se nadavio name
pa me tupim kracima sad bije
jebem sunce zato što izlazi,
sve što imam samo je utvara ;
pljujem svoje roditelje mrtve,
moja krv se u govno pretvara
trula zemlja skače meni usta,
a iz usta ništa ne izlazi ;
sve sam pogan,idiot i krmak,
svako može hladno da me gazi
pa nek gazi i neka me ubije,
nek me raspnu,ja neću da bježim ;
čitav život provedoh bježeći,
- samo smrti truli bože tražim








patrljak mozga


patrljak mozga
sada i dockan
nesigurno živ,sigurno proboden
sa suncem bez sunca,
od sebe odveden
- kad nisam za ljude,tad valjda sam neman.
kad zaspim bez stida
u hodu,dok pričam,
kad zazvone moja staklena zvona
u šta to gledam
kad prođu vozovi ?
- i samo me vrane prate dok lutam.
i šta ti zaista misliš o meni
kad navru bjesi,vatre i mržnja ?
to nisam neko koji trebam biti
i nisam vrjedniji od tih svojih prnja ?








Politika

Svako svakom pije krv na slamke
u veliki i vrlo bolan grč Isprepletene
Hladna i zgrušana krv puni vrlo brojne hodnike,
Na klupi ugušenog grada
kako puši na klupi
našao sam mene.

I nekom je dan a nekome noć,
Neko ide prema sreći,neko prema grobu ;
Neko gleda svoju djecu kako mu pjevaju,
A nekome vukovu kidaju utrobu.

01.2014.









Samo manje snova
22.01.2014. Sa

Čitave noći pljuvali su pitome,
Gumenim čekićem prste im gnječili.
Da misliš da su srećniji od tebe,
Da su pametniji,
Da se ne boje,
Nemoj.

Onda su ledenom vodom ih budili,
U memljivom podrumu,okovane lancima.
I nemoj da misliš da nisu sami,
Bez bola na licima,
Izgubljeni,
Nemoj.








samo spavaj



i sve ono što moraš uraditi da se razbudiš,
i sve ono što moraš uraditi da stigneš na posao,
i sve ono što moraš uraditi da bi radio da bi jeo,
i sve ono što moraš uraditi da bi platio račune,
i sve ono što moraš uraditi da nebi nekog ražalostio,
i sve ono što moraš uraditi da bi imao šta da obučeš,
i sve ono što moraš uraditi da nebi nekog naljutio ;
i sve ono što moraš uraditi da manje boli,
i sve ono što moraš uraditi da nebi bio čudak,
i sve ono što moraš uraditi da izgledaš bolje u očima drugih,
i sve ono što moraš uraditi da nebi pokazao slabost,
i sve ono što moraš uraditi kako nebi poludio,
i sve ono što moraš uraditi samo da ti ne bude hladno
i onda te pitaju zašto ne baciš cigare...






Teško je naučiti starog psa novim trikovima,
Sačuvati monolit da na vodi ne potone;
A lako je pričati kad u nešto vjeruješ,
I lako vjerovati u vlastite obmane.

Teško je snaći se kad sve je snalaženje,
Hodati rubom smrznutog potoka;
A lako je gledati kroz tudje oči
Ako je u tebi imalo čovjeka.

Lako je trošiti tudje nesreće,
Skidati s kamare ono što je ostalo;
A nebu je teško da prikupi oblake
U dane kada je sunca premalo.

03.01.2014.








Tupo
22.01.2014.Bj

Prljave horde oblaka putuju tudjim nebom
Dok dimnjaci zlobom sipaju,
Podižu bijele stubove;
A dole na zgužvanoj ulici
Prosjaci vuku za rukav,
Starci preturaju smeće
I djeca hrane golubove.

I onda kad izmili sunce
Iz brloga odledjene noći
I ugrije uvelo lišće,
Najezda prolaznika krene
Po svoje vijesti za fejsbuk.
I kiša odlazi negdje drugo
I psi piju iz blatnjavih lokvi.







19
                         15.03.1992.dom,AP  489







Oštar kao britva,
Potmuo kao grmljavina=
Na mrvici mrvice,
visok kao planina=
Vrišti dok ne ubije,
Lomi dok ne razbije-
Možeš samo govoriti
¨Sve će dobro biti¨+








      Agonija sputanog
         16,03,92 lun AP   0173



Smješten u nedaleko smetljište,
sjedim zavaljen u kontejneru;
Čitam u novinama o robiji za tugu,-
-Noćas ću imati sebe za večeru.

Planeta rezimira moje nasljedstvo,
U novinama slika-gledam tihe dokove:-
Izgužvane brodice,ne mogu ne vidjeti
Patrone na provi-BROD PLOVI KROZ DŽEPOVE.

Živac osakaćene najezde poslušnih,
Bacam sa ljuljaškom u pakao prezrenih,
Bez pokreta prsta ubijam svemir,
-u kanti za smeće,što dalje od srećnih+
                                                 









   Ako umrem
18.04.92.lun AP  0205


Ako umrem,kada umrem,
nek¨jasike zatrepere,
neka kiša ne opere,-
    lice onog ko me ubi.

Nedaj Blagi ovim psima,-
dom,moj pogled i san s njima.

I kao stranac u stranoj zemlji
gubim sopstvene slike,
sumorno čekam doručak u paklu,-
Kordoba pada bez krvi i vike.

Sutra će te ubiti
Reci-
jesi li rekao zbogom+









ANTE PORCOS
10.04.1992.ven AP  307

Opet sam ustao da izmedju snova prazninu popunim,
Tromo koračam jer idem da skončam
                                  Sate da dosatim: =
Tamo u mraku istina se toči,
Poslije ispunjenja život je gorči-
Ne poželi ništa i dobićeš sve.

Sve je rečeno:
Po _____ barke _____,nestaje prošlost,
Na vrata mi ne kucaj,ne želim tu radost:
Menoj me izvlačiti iz moga mraka,
Svjetlost je sunca za mene prejaka=
Moje su se misli na tamu navikle,
Moje su oči pod zemljom pronikle.=
I ne gurajte glasove u moje uši,
Evo,još jedan dan se guši=
Ne govorite ništa,ne dirajte ništa,
Ne ubijajte tišinu toplog skrovišta








                                                              beng,beng

24.10.92.sab AP0456


sa vatrom u vidu,
sa rupom u zidu,,
sa snagom bez daha-na grobu mog praha.
sa blastom v ušima,
sa srcem ¨ed rebrima,-
SA OČIMA STRAHA NA GROBU MOG PRAHA.
sa željom da ¨¨nas ostanem živ,
ja gledam na grane i naokol sve,,
sa nadom da doći će dan vrbova svata,-
ne predajem se+








                                                   Bez naslova XXIII
10.02.90.sabAP6625


Odvratni bolesnici pljuju u zelene maramice.
Spavaju gnjili IMV furgoni.
Nervozni doktori.
Stari kvadrati linoleuma.
Prljave crvene i maslinaste knjižice.
Glupi-isti razgovori.
Majka me drži za ruku.

Da,gadi mi se,
Majka i razgrebani radijatori,
I moj otac sa logikom
Žabe iz kanalizacione cijevi.
I sva ta gnusoba.








Gledati dalje
20.11.89.lun ap 0908

Mutavi ratnici,glave bez nogu,
Ljigava tijela bez kože i kostiju;
Oni dobro znaju ono šta mogu,
Svaki od njih predobro zna da te ubije.

Bezglasni psi,glave od sapuna,
Zubi od krečnjaka,puni grča hladnog;
U njima još samo postoji pobuna,
-i život proveden sred stomaka gladnog.

Adelinsko carstvo,kamenje praznine,
Dubok ponor bola sa vodom na dnu;-
I u mojoj glavi tempirane mine,-
O meni će znati pravu istinu.






kap
10.12.1992.gio.Ap

četvrtak ujutro,deseti decembar,
magija laži na razmišljanje potiče;
iz česme kapi ~istim ritmom padaju,-
svaka kad padne ječi i urliče

ja evo ležim,plafon se ne miče,
šest hiljada volti više ne plovi;
srebrni konji nisu ni blizu mi,-
a burgija vodena rovi li rovi

u okeanu
sve su same pustinje,
pješčani potoci suvo žubore;
po glavi udara surovi_teški malj,
kap po kap pada
                       -sve drugo je samo more

četvrtak ujutro,ptice se ne čuju,
surovi snovi puni su vode mutne;
u mojoj glavi folksvageni putuju,-
kap po kap pada
                          -dotiču slutnje









legenda o pepelu
23.11.1992. ap 552

još uvjek ležim,plafon se ne miče,
u menji stenje lancima vezano;-
toplo je ,meko je i glad je minula,
-da nema sjećanja bilo bi ugodno.

snom praznim kunjam,podne se primiče,
sat još klopara,u prazno melje;
prazne su laži,prazni su ljudi svi
-što predstavljaše nekad- moje prijatelje.

pokrivam uši ali san ne dolazi,
glasovi muka zvone mi iznutra;
u glavu moju „danas“ ne ulazi,-
jer ja sam juče-možda i sutra.

još uvjek ležim,plafon se ne miče,
i muklo bola malo je minulo;
-bakarni konjić,VW i Njule moj
sve mi je,sve mi je
u mozak žigosano








Ruševine
9.6.1992.ut AP 329

Moje ime je mrak,-
mrazne ruke za nas-
skoro ništa ne znače.
Našem srcu su potrebne-
riječi što prethode dodire-
zbog kojih se osjećam kao malo mače=
crna grudvica pod vatrom haubica.

Moje ime je mrak,-
i ona tamo gori,
i prsti joj gore,
cijelo joj tijelo plamti dok se svlači=

-a za svaku vrijedi
„baci pa plači“



No comments:

Post a Comment